Zloupotrebe Džakule i Gordane Tadić…

Dok se javnost ovih dana pretežno bavi toksičnim uticajem politike na rad cjelokupnog pravosuđa, a posebno Tužilaštva BiH, kojim i dalje rukovodi razriješena glavna državna tužiteljka Gordana Tadić i koje posljednjih dana vuče sve skandaloznije poteze, nekako je ispod radara ostao razoran uticaj koji kriminalna hobotnica oličena u privatizovanim institucijama i korumpiranim rukovodiocima istih ima nosioce pravosudnih funkcija.

Opisaću ukratko ustaljeni scenario kojim krivosuđe pokriva i stimuliše organizovani kriminal u Bosni i Hercegovini. Spektakularne policijske akcije, u kojima pripadnici agencija za provođenje zakona, sa pancirima i fantomkama na glavi, trpaju korumpirane državne službenike u policijske marice sa lisicama na rukama, licitirajući milionima koji su pronevjereni, u pravilu neslavno završavaju i njihov je epilog, zahvaljujući pravosuđu kakvo imamo, najčešće jedno veliko – NIŠTA.

Iako samo rijetki službenici koji se u tim spektakularnim akcijama privedu budu na koncu i osuđeni, što smo mogli da vidimo na primjeru propasti akcije PANDORA, čak i kada budu osuđeni najčešće ne trpe neke značajne posljedice jer ostaju i na slobodi, ali i na udobnim državnim jaslama!

Direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH Miro Džakula našao je način da zaobiđe smisao propisanih pravnih normi i da na posao, u Upravu za indirektno oporezivanje, vrati pravosnažno osuđena lica, i to za krivična djela zloupotrebe službenog položaja i koruptivna krivična djela.

Tako je Rješenjem broj: 01-34-2-665-3/19 od 31.07.2019. godine, zaposlenik Uprave za indirektno oporezivanje Gligić Stojan iz Gradiške, vraćen na rad u Odsjek za poslovne usluge, počev od 01.08.2019.godine. U obrazloženju Rješenja jasno se navodi da je imenovani zaposlenik UIO suspendovan s dužnosti Rješenjem Uprave broj: 01-34-2-655/19 od 28.02.2019, počev od 04.03.2019, jer je protiv njega potvrđena optužnica Krivotvorenje službene isprave iz člana 226. Krivičnog zakona BiH (Više o samom slučaju: https://www.rtvbn.com/3941755/optuznica-protiv-sest-radnika-uio).

U konkretnom slučaju, radilo se o obaveznoj suspenziji jer je navedeno krivično djelo počinjeno u obavljanju službene dužnosti. Dalje se navodi da je presudom Suda BiH broj: S1 2 K 032769 19 K od 21.06.2019.godine, nakon održanog ročišta za razmatranje sporazuma o priznanju krivice koji je dotični zaključio sa Tužilaštvom BiH, Sud imenovanog oglasio krivim za krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, te mu izrekao uslovnu osudu – kaznu zatvora od jedne godine, koja se neće izvršiti ako optuženi u roku od dve godine od dana pravosnažnosti Presude ne počini novo krivično djelo.

Na taj način, konstatuje se dalje u Rješenju, okončan je krivični postupak, koji je predstavljao osnov za obaveznu suspenziju s dužnosti, shodno odredbi člana 63. stav (3) Zakona o Uprave za indirektno oporezivanje.

U skladu sa članom 63. stav (7) navedenog Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje, odluka o suspenziji i vraćanju na radno mjesto zaposlenog u isključivoj je nadležnosti direktora, čestitog i prepoštenog Mira Džakule.

Još flagrantniji primjer nemoralnog i neetičkog postupanja direktora UIO imamo kada svojim Rješenjem od 23.07.2020.godine, Damjanović Dejana iz Banjaluke, jednog od uhapšenih aktera iz afere BREND (Više o slučaju: https://www.rtvbn.com/3942438/medju-uhapsenim-i-rodjak-n-spirica) vratio na rad u Upravu za indirektno oporezivanje BiH i rasporedio na radno mjesto saradnika za poslove vezane za modul rizika u Grupi za kontrolu velikih poreskih obveznika u Regionalnom centru Banja Luka, u trajanju od 12 mjeseci, a počev od 27.07.2020.godine.

U obrazloženju Rješenja se navodi da je protiv imenovanog pokrenut disciplinski postupak, te da je isti suspendovan nakon što je protiv njega potvrđena optužnica za krivično djelo iz člana 217. stav (1) KZ BH – Primanje poklona i drugih oblika koristi, počinjeno u obavljanju službene dužnosti, imenovanom je određena obavezna suspenzija s dužnosti, počev od 11.12.2019.godine. Dalje se samo konstatuje da je u međuvremenu pravosnažno okončan krivični postupak, usljed kojeg je zaposleniku određena mjera suspenzije s dužnosti, te je odlučeno o njegovom vraćanju na rad u Upravu!

Takođe je konstatovano da je, nakon provedenog disciplinskog postupka, postupajuća Prvostepena disciplinska komisija oglasila Damjanović Dejana odgovornim za učinjene teže povrede službene dužnosti, te mu izrekla disciplinku mjeru degradiranje na niže radno mjesto ili nižu kategoriju u okviru radnog mjesta, u trajanju od 12 mjeseci.

Konstatuje se i da je imenovanom uredno uručeno Rješenje Prvostepene disciplinske komisije, na koje nije izjavio žalbu u propisanom roku, te je isto postalo izvršno.

Ono što, međutim, u vezi sa spornim disciplinskim i krivičnim postupkom koji je vođen protiv Dejana Damjanovića nije pomenuto, jeste da je Presudom S1 2 K 034924 20 od 19.02.2020.godine imenovani oglašen odgovornim za krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. stav 2, i krivično djelo Primanje poklona i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. KZ BH, a sve u vezi sa članom 29. i 53. istog Zakona, te osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 7.000,00 KM.

Kada je riječ o konkretnom krivičnom postupku, imenovani je uhapšen u februaru 2019, u akciji kodnog naziva “Brend”, a optužen je od strane Posebnog odjeljenja Tužilaštva za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, u decembru iste godine. Njemu je stavljeno na teret da je, u sadjestvu sa ostalim optuženima u istoj akciji, tokom 2018.godine, radeći na poslovima carinskog službenika na Graničnom prelazu Gradiška, koristeći svojstvo službene osobe UIO, djelujući u dogovoru i organizovano, počinio koruptivno krivično djelo primanja dara i drugih oblika koristi. Oni su tražili i primali novac od određenih osoba, kako bi im pogodovali prilikom carinjenja, i to tako što bi kamionske isporuke sa bijelom tehnikom i tehničkom robom, nakon što bi nezakonito primili novac, bez carinskog nadzora i naplate pripadajućih dažbina, propustili na carinsko područje BiH, čime su pribavili za sebe nezakonitu imovinsku korist, a nanijeli štetu budžetu i svim građanima Bosne i Hercegovine.

Pošto je sa Tužilaštvom BiH postigao sporazum o priznanju krivice, koji je prihvaćen od strane Suda BiH, osuđen je navedenom kaznom zatvora od 1 godine i novčanom kaznom od 7.000 KM. U međuvremenu, imenovani koristi zakonsku mogućnost da otkupi izrečenu zatvorsku kaznu novčanom kaznom, te otkupljuje slobodu. Pri tome, niko ne postavlja pitanje odakle mlađahnom cariniku sa srednjom stručnom spremom koji radi za platu od nekih 700 KM, sa svega par godina staža, i koji je godinu i po bio suspendovan, toliki novac da tek tako otkupi slobodu i plati prateće troškove, čiji je ukupan iznos dosegao oko 50.000,00 KM!

Po vršenju otkupa, Džakula ga raširenih ruku vraća pod okrilje državne službe i vraća na mjesto zločina. Interesantno je i da je Damjanović Dejan zet šefa Odsjeka za analitiku i strateško planiranje UIO – Zore Aleksić, koji Odsjek funkcioniše upravo pri Kabinetu direktora Uprave.

Ovo su samo neki od primjera grubih i nekažnjenih zloupotreba, načina funkcionisanja stvari u nakaradnom sistemu te pokazatelja kako je domaće pravosuđe u raljama Mafije.

Nebojša Vukanović